100 ljet Hrvatske novine
Sakupljati informacije, zibrati ono ča je za publiku relevantno i to prezentirati na zanimljiv način: to je u kratkom zadaća masovnih medijev. Mediji pravoda ne davaju samo odgovor na prosto pitanje "ča je novoga?", nego usput stvaraju i javnost. "Vidio sam te u televiziji. Čula sam te na radiju. Štao sam o tebi u novina": kad čujemo ovakove izreke, onda uptimo, da čitanje novin, slušanje radija i gledanje televizije nije pasivan čin, nego da pri tom dojde do istinite interakcije. Produkcijom i recepcijom medijev se stvaraju odnosi med ljudi odnosno med pojedincem i društvom, a človičji odnosi su to ča povezuje jedno društvo, jednu zajednicu, jednu grupu.
Osebujno važni su mediji za narodnosnu grupu, ka govori svoj vlašći jezik i živi decentralno u mali naselji. Mediji pomažu pri tom, da se stvaraju odnosi med ljudi, ki se drugačije ne bi strefili ili ne bi znali jedan za drugoga. Takovi virtualni odnosi moru pak tomu peljati, da dojde i u "pravom" žitku do kontakta i do uspostavljenja stalnih odnosev.
Čim već medijev egzistira, tim gušća je paučina mriža, ka pojedinca povezuje s onom grupom, s kom se identificira. Iako naša hrvatska mriža nije pre gusta, raspolažemo svimi važnimi mediji: 10 ljet dugo imamo hrvatski internet, 20 ljet hrvatsku televiziju, 30 ljet hrvatski radio, a 100 ljet Hrvatske novine. Uzato publiciramo časopise, knjige, CD-e i DVD-e. Štima: sve bi moglo biti bolje, svega bi moglo biti već, ali moremo biti i gizdavi na ono ča imamo i ča nam se je ugodalo pokrenuti i obdržati. Generacije aktivistov su se zalagale za to, da dostanemo u ruke najmodernija medijska sredstva, a dandanas uživamo rezultate njevoga truda.
Sigurno su svi naši medijski produkti do neke mjere "special interest"-magazini, ali zapravo ima svaki, ki to želji, mogućnost da se u ti mediji na hrvatskom jeziku informira o relevantni dogodjaji. Egzistencija u special interest-rubrika ima pravoda jednu veliku kvaku, a to je ista kvaka, ku ima svaka manjinska egzistencija u drugojezičnoj okolici: našu rič čujemo i čitamo samo hoteć, namjerno i svisno. Ta, ki ju ne išće, ju i neće najti.
Iako živimo ada i na medijskom sektoru u odredjeni niša, je bitno, da njegujemo i čuvamo našu malu ali fajnu šarolikost. Mediji su sigurno redundantni i jedan more drugoga do neke mjere nadomješćavati, ali ipak stoji svaki za sebe i ima svoje posebne jakosti. Mimo toga svaki medij predstavlja neku čudotvornu mašinu, ka ne stvara samo človičje odnose, nego ka stvara i samu stvarnost: opisanjem dogodjaja i imenovanjem človika, mjesta i dugovanja si prisvajamo i stvaramo naš svit. Isto tako kot si svaki človik stvara svoj vlašći kosmos, to činu i mediji - pravoda ne samo za pojedinca, nego za cijelo društvo. Ako se to pak čini na hrvatskom jeziku, onda tim stvaramo naš hrvatski svit.
Naša skupna zadaća je ada ta, da i elektronskimi i tiskanimi mediji oblikujemo naš vlašći hrvatski kosmos i u njega integriramo sve ča nam je moguće. Čim bolje nam se ugoda prikazivati i zrcaliti žitak u svi njegovi faseta, tim bogatiji će biti naš svit, naša hrvatska zajednica. 100 ljet dugo gradišćanskohrvatska čitalačka publika jur posvećuje pažnju onim ljudem i onim dogodjajem, kim Hrvatske novine posvećuju pažnju. Medij, komu se ugoda 100 ljet dugo obdržavati povjerenje i vjernost svoje publike, mora biti kvalitetan, vjerodostojan i stalan. Čestitam na povjesnom uspjehu!